Na netom održanom Plivačkom maratonu Ist nastupila su tri naša plivača – Zdravko h., Kruno i Ivan. Potonji si je dao truda i napisao svoje viđenje maratona…
Ali ipak ću i ja dati svoje osobno viđenje. Za one koji ipak nisu ništa čuli ili čitali, radi se o 7. plivačkom maratonu Oko Benušića – Ist 2014., održanom u subotu 9. kolovoza 2014. A za mene je to bio jedan divan dan u isto takvom društvu, uživao sam u svakom trenutku. Za mene je to bio prvi nastup na ovom maratonu; o Istu nisam znao puno, a nekoliko zanimljivosti doznali smo neposredno prije puta, poput opaske o tome da otok izgleda poput leptira, kako se vidi i na priloženoj slikici:
Nagnalo me to na junačka razmišljanja, o tome kako bi bilo lijepo u čast toga otplivati maraton leptirovim stilom, ali odlučio sam to ostaviti za neku od narednih godina.
Vremenski uvjeti na stazi dugoj 4200 m bili su gotovo idealni – malo me je brinuo lagani vjetar i namreškana površina mora, ali vrlo brzo nakon starta brige su se rasplinule, a zatim i posve nestale kada sam otkrio pravi način za zakloniti se od valova. Za to još jednom zahvaljujem Marku iz KDP Donat, bez kojeg bih vjerojatno prevalio puno više od spomenutih 4200 m – dobar šlep zlata vrijedi! Ne baš zlata, ali ipak jedne simpatične medalje:
Na pola utrke okretali smo se oko otočića Benušića, a suci su s najvišeg vrha otoka pazili na regularnost:
Vidjevši po završetku rezultat, ponovio sam vrijednu lekciju – ponekad je, uz pravu pripremu naravno, moguće i bez posebnog napora doći do željenog rezultata. Nakon utrke održano je proglašenje, svi su, pa i oni koji su otplivali svojih 400 m, dobili zaslužene medalje, i okrijepili se uz vrhunski brudet od ugora.
Većina se zatim prepustila hedonizmu, ali za neke je, a među njima sam se našao i ja, tek uslijedio Križni put, i to doslovno. Prošavši sve postaje Puta, nagrađeni smo pogledom na Velebit i okolne otoke, kao i preplivanu stazu maratona – predivno, pogled od kojeg zastaje dah!
Toliko u ovom kratkom izvještaju, uz zahvale organizatorima, čija briga za nas nije prestala ni nakon završetka utrke – vidimo se svakako dogodine!
Pozdrav, Ivan